Stalni postav Muzeja grada Rijeke čine Palača šećera, Riječki torpedo i brod Galeb.
Palača šećera
Palača šećera je stalni postav muzeja koji se nalazi u nekadašnjoj upravnoj zgradi Rafinerije šećera, a postav se prostire na dva kata zgrade, ukupno 1200 četvornih metara zdanja. Unutar postava posjetitelji mogu kroz informativni i interaktivni sadržaj saznati zanimljive informacije o gospodarskoj, političkoj, kulturnoj, obrazovnoj, znanstvenoj i sportskoj povijesti Rijeke u razdoblju od 18. do 21. stoljeća.
Kroz mnoštvo raznih fotografija, dokumenata i predmeta posjetitelji dobivaju dojam o poziciji Rijeke kroz povijest na europskom kontinentu, ali i šire. Upravo je Rafinerija šećera započela veliki preokret u gradu te prvi put u burnoj povijesti upoznala svijet sa Rijekom.
Upravo zato ne iznenađuje činjenica da je sredinom 19. stoljeća u Rijeci radilo pola hrvatske industrije.
Ova impresivna palača je najveća barokna poslovna palača u Habsburškom Carstvu. Zidovi pričaju priče o burnoj povijesti, dok je 1970. proglašena zaštićenim kulturnim dobrom. Na početku služeći kao upravna zgrada do požara 1785. godine, nakon kojeg je rekonstruirana u ljepše i impresivnije izdanje. Nakon ukinuća šećerane, kompleks je nekoliko godina bio korišten kao vojarna, a nakon toga je bila poznata kao Tvornica motora Rikard Benčić. Područje sjeverno od šećerane još uvijek je među građanima poznato kao kompleks Rikard Benčić.
Brod Galeb
Brod Galeb kakvog ga danas znamo, iza sebe ima burnu povijest. Izgrađen je za talijansko državno poduzeće Regia Azienda Monopolio Banane (RAMB). Ovaj je brod pod nazivom RAMB III prevozio banane iz Talijanske Istočne Afrike do Italije od porinuća 1938. godine do 1941. kad ga je pogodio torpedo lansiran s britanske podmornice HMS Triumph.
Međutim, uspio je doploviti natrag do Italije, gdje je nakon kapitulacije Italije završio u njemačkim rukama. Dan mu je naziv Kiebitz te je preuređen u minobacač koji je plovio na riječkom području gdje je u more položio više od pet tisuća mina. Nekoliko godina nakon što je potopljen tvrtka Brodospas ga je izvadila u ožujku 1948. godine te prevezla u Pulu.
Nakon rekonstrukcije Galeb postaje dio Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) kao školski brod, a kasnije i rezidencijalna jahta maršala Josipa Broza Tita. On je na prvo putovanje s Galebom otplovio 1953. godine u London, a kasnije su na brodu boravile mnoge svjetske političke ličnosti. Nakon raspada Jugoslavije, brod je prodan i poslan u riječko brodogradilište Viktor Lenac.
Galeb je proglašen kulturnim dobrom Republike Hrvatske 2006. godine, a 2009. godine ga je grad Rijeka otkupio kako bi ga preuredio u muzej.
Sama obnova je pokrenuta 2019. godine, a na Galebu je trenutno 80 posto broda muzejski postav, dok ostalih 20 posto čine restoran, kafić i hostel.
Riječki torpedo – prvi na svijetu
Ova je izložba podijeljena u tri djela kroz mnoštvo fotografija i predmeta vezanih uz torpedo priča priču o proizvodnji i slavnom dobu proizvodnje torpeda u Riječkoj tvornici kada je ona isporučila brojnim svjetskim mornaricama više od dvadeset tisuća torpeda. Među glavnim „torpdistima“ i istraživačima torpeda ističu se Robert Whitehead, Giovanni Luppis i Annibale Ploech.
Ova je izložba na adresi Žabica 4 u željezničkom skladištu otvorena uz najavu pa preporučujemo posjetiteljima da nazovu na sljedeće brojeve:
- tel. +385 51 351 092
- mob. +385 91 502 1231